Blue Period & Arrogance and Virtue (2024) – Kentarô Hagiwara
Vrlo retko se dešava da neka drama iz stvarnog života, drama koja se tiče krucijalnih momenata ljudskog bitisanja – perioda odrastanja kroz traženje i nalaženje sebe, odnosno perioda odlučivanja o ulasku u bračnu zajednicu, bude fikcionalizovana sa toliko istančanosti i pronicljivosti, ali i samouverenosti da će artistička vizija uspešnog prevazilaženja teškoća ove vrste uz jedan entuzijastički, gotovo euforičan ton, biti autentična i kredibilna. A ona takva zaista i jeste u filmovima Kentara Hagivare, u Arrogance and Virtue , a pogotovo u Blue Period . Naravno, velike zasluge pripadaju piscima ove priče i filmskim predlošcima u vidu mange i romana, ali Hagivara je uspeo da komprimuje i mangu i roman u format celovečenjeg filma akcentujući suštinske stvari iz tih priča i poentirajući na njima pametnom upotrebom filmskog medija. Sudeći prema ova dva igrana filma njegova umetnička praksa svodi se na dramatizaciju velikih životnih prekretnica i psiholoških stanja...