Posts

Krucijalne knjige moje mladosti

Image
       Ja sam odrastao uz TV ekran i filmove, a ne uz knjige. Moja ljubav prema knjigama došla je naknadno i polako se razbuktavala. Međutim, ono što povezuje filmove sa tog TV ekrana i knjige bila je moja opčinjenost pričama i ona je u osnovi tih mojih dvostrukih afiniteta. Razlog zakasnele spoznaje blagodeti koju daje knjiga ležao je jedino u činjenici da moj tadašnji dom nije raspolagao bilo kakvim književnim fondom, čak ni onim najmanjim. Ipak, nekako dobih od roditelja na poklon prvih deset knjiga iz edicije „Plava ptica“, možda iz razloga što sam završio prva četiri razreda sa perfektnim odličnim uspehom. Tu je bila „Knjiga o džungli“, „Džeri ostrvljanin“, ali i „Lovci vukova“, „Breg svetlosti“, „Vatra“, dakle avanturistički, zabavni romani za decu i odrasle. Tu je, pak, bilo i „Blago u srebrnom jezeru“ Karla Maja, koje je osnažilo moju ljubav prema vestern filmovima, ali i ponukalo da se priključim društvu koje je čitalo stripove o Teksu Vileru, Zagoru, Blek S...

Zen Noir (2004) – Marc Rosenbush

Image
       Kada sam nabasao na film Zen Noir samo sam rekao vau! Dve reči koje se najviše čuju na ovom blogu, a koje skoro da nemaju ništa zajedničko, smeštene u naslov jednog filma?! Istina, umesto reči zen, Japan je ta druga najfrekventnija reč na Filmooniriji, ali pod leksemom „Japan“ ovde uvek provejava i semantika reči zen. S obzirom da sintagma zen noar predstavlja apsurdan spoj reči, možda i oksimoron, za pretpostaviti je da se tu radi o nekakvoj komediji – parodiji ili farsi, ili o nadrealističkom filmu u kojem se realističan zaplet film noara raspetljava iracionalnim sredstvima zena. Gotovo da sam bio u pravu, pa sada nakon sedamdesetak minuta provedenih pred ekranom mogu reći da je Zen Noir pre svega uvrnuta komedija, a onda i pomalo noar upakovan u eksperimentalni, zen-nadrealistički film. Dakle, radi se o originalnom ostvarenju, ali, nažalost, originalnost, koja sama po sebi ne garantuje smislenost i kvalitet nekog dela, je možda i jedina svetla tačka ovog ...

Blue Period & Arrogance and Virtue (2024) – Kentarô Hagiwara

Image
       Vrlo retko se dešava da neka drama iz stvarnog života, drama koja se tiče krucijalnih momenata ljudskog bitisanja – perioda odrastanja kroz traženje i nalaženje sebe, odnosno perioda odlučivanja o ulasku u bračnu zajednicu, bude fikcionalizovana sa toliko istančanosti i pronicljivosti, ali i samouverenosti da će artistička vizija uspešnog prevazilaženja teškoća ove vrste uz jedan entuzijastički, gotovo euforičan ton, biti autentična i kredibilna. A ona takva zaista i jeste u filmovima Kentara Hagivare, u Arrogance and Virtue , a pogotovo u Blue Period . Naravno, velike zasluge pripadaju piscima ove priče i filmskim predlošcima u vidu mange i romana, ali Hagivara je uspeo da komprimuje i mangu i roman u format celovečenjeg filma akcentujući suštinske stvari iz tih priča i poentirajući na njima pametnom upotrebom filmskog medija. Sudeći prema ova dva igrana filma njegova umetnička praksa svodi se na dramatizaciju velikih životnih prekretnica i psiholoških stanja...

Štićenik & Devičanska svirka (1973) - Đorđe Kadijević

Image
       Bogato i raznovrsno naučno- kulturno  i umetničko delo koje je za sobom ostavio Đorđe Kadijević, a koje je ujedno i nacionalno blago kako srpskog, tako i ostalih južnoslovenskih ili jugoslovenskih naroda, uključuje ponajviše njegovo filmsko stvaralaštvo. I pored niza prepreka i poteškoća na koje je na tom planu nailazio, uspeo je za svog života da snima i za bioskop i za televiziju, i filmove i serije. Mahom su to bili bioskopski filmovi „crnog talasa” s kraja šezdesetih, zatim televizijski filmovi strave i užasa početkom sedamdesetih, televizijske serije i filmovi sa istorijskom tematikom tokom osamdesetih i, konačno, posle povratka hororu sa filmom „Sveto mesto”, sporadični filmski televizijski projekti između dugih perioda apstinencije izazvanih dubokim ličnim razočaranjem ratom i raspadom Jugoslavije, ali i zbog teških uslova za snimanje filmova tih godina. Kasnije, u ovom veku, Kadijević je već bio zaboravljen, jer, zapravo, nikad nije ni bio dobro s...