Snoviđenja XXXVII – Na groblju
Sunčano vrelo jutro na dvogodišnjicu smrti moje majke donelo je još jednu smrt. Saznadoh da je tokom noći umrla i majka mog drugara Uroša. Stradao mu je brat pre nekoliko godina kao žrtva masovnog ubice, a potom, evo, umreše mu i roditelji jedno za drugim. Suđeno mi je, izgleda, da danas ceo dan provedem na groblju. Pogledah u oca nakon što mi je izneo ovu tužnu vest i pomislih da ću i ja jednog dana ostati sam, onda kada ni njega više ne bude... Mračne misli mi rasteruje zvuk motora auta koji je upravo pristao uz kuću. To su moj brat i bratanica, oni koji uvek sa sobom donose i dobro raspoloženje, čak i danas kada je povod njihovog dolaska godišnjica smrti naše mame i bake. Pripremili smo dva buketa belih ruža ubranih u bašti iza kuće, zapakovali sveće, pa seli u auto i zaputili se ka groblju. Put nas je vodio pored seoske crkve gde nisam mogao da ne zapazim i konstatujem kako se današnja mladež pedantno prekrsti svaki put kada tuda prođe....