Moj izbor sa Sajma knjiga 2025. na Novosadskom sajmu

 


Sajam knjiga u Novom Sadu održava se od 18. do 24. marta, i ove godine u hali 1 Novosadskog sajma. Čini se da je hala popunjenija u odnosu na prethodnu godinu, da je više izlagača, kao i knjiga, ali ne bih mogao da kažem da li je i ponuda bolja. Najviše sam se zadržao na štandovima L.O.M-a, Akademske knjige, Kosmos izdavaštva, Clio-a… Ali više sam gledao nego što sam pazario. Stoga, ponuđeni izbor u tekstu koji sledi podrazumeva ne samo kupljene knjige, već i one koje ovom prilikom nisam kupio, ali sam ih stavio na listu prioriteta pri narednim kupovinama. Ne, nisu to naslovi tipa: „Izludeo sam Haški tribunal”, „Jedna banana za Kofi Anana”, „Prisluškivani telefonski razgovori”, „Srpski baron Minhauzen Aleksandar Vučić” i tome slično, već su to mnogo zabavnije, edukativnije, sofisticiranije i, nadasve, duševnije i poetičnije knjige. U svakom slučaju, dole dati pregled iznosi ono što je meni bilo interesantno i što vredi da imam u svojoj ličnoj biblioteci. Tu su knjige o filmu, religiji, psihologiji, istoriji, filozofiji, umetnosti, kao i beletristika, pre svega iz domena horor žanra. Trudio sam se da vam prikažen što svežija izdanja, ali tu su i neka starija koja su mi promakla ili sam tek sad skupio novac da ih kupim. U prikazu sam grupisao knjige po oblastima, a ispod svakog naziva dela i naslovnice dao sam u italic-u kratke opise sadržine preuzete sa sajta izdavača.


Knjige o filmu

Obično su knjige o filmu kod nas prisutne u izdanjima Filmskog centra Srbije i Jugoslovenske kinoteka (originalne) ili izdavačke kuće Clio (prevodi). Međutim, ovaj put sam izabrao tri knjige iz L.O.M-a, Kinopravda instituta i Službenog glasnika. Piter Biskind, čija je knjiga „Easy Riders Raging Bulls – Kako je rokenrol generacija spasila Holivud” ranije izašla u L.O.M-u, je priredio „Na ručku sa Orsonom – razgovori Henrija Džeglama i Orsona Velsa”. Tu su i prva četiri do sad objavljena toma sabranih dela Vlade Petrića, kao i knjiga intervjua Darka Bajića sa četvoricom znamenitih srpskih reditelja starije generacije.

Na ručku sa Orsonom – razgovori Henrija Džeglama i Orsona Velsa (L.O.M, 2019)

    Filmska legenda Orson Vels (tvorac filma Građanin Kejn, koji je decenijama bio broj jedan na listama najboljih filmova u istoriji kinematografije), otkriva u ovim razgovorima mnoge lične tajne, govori o usponima i padovima u svojoj fascinantnoj karijeri, o ljudima koje je lično poznavao (među kojima su Ruzvelt, Čerčil, Čaplin, Lorens Olivije, Rita Hejvort, Hemfri Bogart, Čarls Loton i mnogi drugi), uz mnoštvo anegdota iz sveta filma i pozorišta. Čas ciničan, čas romantičan, često isključiv u svojim stavovima, ali uvek duhovit. Otkad se pojavila, 2014. godine, ova nesvakidašnja knjiga prevedena je na mnoge jezike i osvojila čitalačku i filmsku publiku širom sveta.

Celokupna dela Vlade Petrića – Uvođenje u film, Razvoj filmskih vrsta, Uspomene filmskog monaha, Čarobni ekran (Kinopravda institut, 2022-)

Uvođenje u film zamišljeno je kao zbornik članaka u kojima će studenti Akademije za pozorište, film, radio i televiziju, a i svi oni koji žele da se upoznaju sa osnovnim zanatsko-tehničkim karakteristikama, estetičkim principima, najznačajnijim ostvarenjima i pravcima filmske umetnosti, naći najvažnije podatke, uputstva i objašnjenja. (Iz predgovora)

Razvoj filmskih vrsta (Kako se kalio i pisao film): Pred vama je knjiga od izuzetnog značaja – ne samo zbog svog obimnog, detaljnog i informativnog sadržaja o razvoju različitih pristupa filmskom stvaralaštvu već i zbog svoje velike istorijske vrednosti. Ona je prvi put objavljena 1970. godine, kada su studije filma kao akademska disciplina bile još u povoju i rukama entuzijastičnih pojedinaca, i kada je mnogima tek trebalo dokazati da je film vredan ozbiljne akademske i intelektualne pažnje. Vlada Petrić kroz celu svoju knjigu tretira film kao umetnost od neupitnog značaja, i prilazi njegovoj istoriji s pažnjom i preciznošću koje odražavaju iskonsku ljubav prema sedmoj umetnosti. Treba napomenuti i to da je Petrić, kao pionir izučavanja filma i njegove istorije na našim prostorima i šire, bio prva osoba koja je na nekom američkom univerzitetu (Njujorški univerzitet) doktorirala na polju filmskih studija. Bilo je to 1973. godine, a ovo je samo početak njegovog ogromnog doprinosa izučavanju i arhiviranju filma, kao i afirmaciji filmskih studija kao značajne akademske discipline.

U knjizi "Uspomene filmskog monaha", Vlada Petrić (1928–2019), teoretičar, istoričar i estetičar filma, profesor na Harvardu, osnivač Harvardskog filmskog arhiva i profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, evocira svoj životni put: od rodnog Prnjavora u predratnoj Kraljevini Jugoslaviji, preko Titovog nesvrstanog komunističkog Beograda i Brežnjevljeve real-socijalističke Moskve, pa sve do Njujorka, Kembridža i Bostona, otvorenih, ali često dvosmislenih i licemernih u svojim demokratskim slobodama. Nit koja sigurno povezuje epizode jednog bogatog života jeste neskrivena i neretko zadivljujuća pasija autora prema sedmoj umetnosti. Više od naučnika, filmskog istoričara, pukog teoretičara ili arhiviste, Petrić nam se ukazuje kao svojevrsni činodejstvenik u hramu umetničkog, nezavisnog i nekomercijalnog, autorskog filma. (Srđan Vučinić)

    „U možda ne preobimnoj ali zasigurno prebogatoj, tematski obuhvatnoj, multimedijski posvećenoj i transdisciplinarno postavljenoj bibliografiji prof. Vlade Petrića njegov „prvenac“, knjiga Čarobni ekran (prvo izdanje: 1962), zauzima posebno mesto. Reč je o prvom autorskom delu; prvom naslovu edicije Sedma umetnost; o temeljnom planu većine potonjih dela (Uvođenje u film, 1968; Razvoj filmskih vrsta, 1970; Osma sila - televizija, 1971; Film and Dreams: An Approach to Bergman / Film i snovi: pristup Bergmanu, 1981) sa markiranim tematskim stožerima; o mapiranju razvoja teorijske misli o filmu od baumgartenovske estetike do Studija filma i ekranskih medija. Naravno, treba dodati da je reč o knjizi nastaloj sažimanjem i prožimanjem ideja i iskustava stečenih prethodnih godina tokom studijskih boravaka u SSSR-u i SAD-u, stalnog upliva evropske, pre svega humanisitičke misli ali i tokom akademsko-univerzitetske karijere, i konačno o delu objavljenom godinu dana pre zvaničnog rođenja Katedre za teoriju i istoriju i ozvaničenja Akademije za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu — 1963. godine.“ (Prof Dr Nemanja Daković)

Film davne budućnosti – Darko Bajić (Službeni Glasnik, 2024)

    Knjiga „Film davne budućnosti” Darka Bajića predstavlja jedinstven projekat posvećen očuvanju preko dva veka filmskog stvaralaštva u Srbiji. Kroz intervjue sa najvažnijim rediteljima poput Đorđa Kadijevića, Bore Draškovića, Miše Radivojevića i Zdravka Šotre, autor istražuje transformaciju filmske umetnosti i njeno mesto u savremenom svetu. U knjizi, Darko Bajić vodi čitaoce kroz seriju razgovora s filmskim legendama. Tema su izazovi modernog filma, značaj kulturnog identiteta i način na koji se filmska umetnost vrednuje na globalnom nivou. Kako je Đorđe Kadijević rekao: „O ovome bi trebalo razgovarati u svetskom kulturnom kontekstu.“ Film davne budućnosti uspešno povezuje filmsku prošlost s pitanjima budućnosti. Bavi se ključnim pitanjima: kako su film i društvo međusobno oblikovali jedno drugo i kako očuvati autentičnost umetničkog izraza u doba globalizacije. Knjiga je svojevrsni vodič kroz istoriju srpske kinematografije, ali i univerzalni podsetnik na važnost umetnosti.


Psihologija/Religija

U ovom ovde izboru je više reč o religiji nego o psihologiji, jer je u njemu Mirča Elijade kao koautor sa delom „Vodič kroz svetske religije”, ali i Karl Gustav Jung u do sada neobjašnjivo prenebregavanom delu u prevodu na srpski: „Psihologija i religija (Zapad i Istok)”. Ne očekujte da se ovde psihologija posmatra u svetlu istočnjačkih religija suviše detaljno. Akcenat je pre svega na hrišćanstvu. Štaviše, jedno poglavlje u poslednjem delu, koje se bavi Istokom, predstavlja preuzeti Jungov predgovor za „Ji Đing” ili „Knjigu promena” priređivača Riharda Vilhelma, knjigu koju sam pazario prošle godine i predstavio ovde na blogu. Bez obzira na to, svi poštovaoci Jungove analitičke psihologije trebalo bi da imaju „Psihologiju i religiju” u svom vlasništvu.

Psihologija i religija (Zapad i Istok) – Karl Gustav Jung (Miba Books, 2025)

Psihologija i religija – Zapad i Istok Karla Gustava Junga istražuje religijske fenomene kroz prizmu psihologije i arhetipova. Jungova analiza religije ne oslanja se na metafizičke tvrdnje o postojanju Boga, već na fenomenološki pristup – religija je neizostavan deo ljudske psihe. Autor se posebno bavi konceptom numinoznosti, koji opisuje duboko emotivna i duhovna iskustva.

U knjizi, Jung vraća religiji dignitet koji je poljuljan racionalizmom i sekularnim pokretima modernog doba. Njegov rad otvara pitanja o mogućnosti balansiranja nauke i religije, pri čemu sugeriše da verovanje i naučni metod nisu nužno u sukobu. Dok hrišćanstvo zauzima dominantan deo knjige, koje Jung analizira kroz prizmu psiholoških fenomena i kolektivnog nesvesnog, trećina teksta posvećena je dalekoistočnim religijama, u kojima Jung pronalazi potvrde svojih psiholoških teorija.

    Njegovo istraživanje obuhvata religijske vizije, mistična iskustva i simbole, a sve u cilju razumevanja univerzalne duhovnosti čoveka. Knjiga pruža čitaocima priliku da kroz Jungovu analizu sagledaju vlastite duhovne i psihološke procese.

Vodič kroz svetske religije – Mirča Elijade i Joan P. Kuliano (Kosmos, 2014)

    Oslanjajući se na mnoštvo podataka iz različitih enciklopedija, Elijade je osmislio ovaj zbornik u kojem su glavne religije raspoređene po abecednom redu. Vodič sadrži informacije o nastanku 33 svetske religije, kao i informacije o verskim običajima, pojmovima i ličnostima koje su u njemu navedene. Knjiga je podeljena na makro i mikro-rečnik. Makro-rečnik definiše svetske religije, među kojima su i šinto, šamana, taoizam, južnoameričke religije, slovenske i baltičke religije, konfučijanizam, egipatske misterije i religije Okeanije. Mikro-rečnik definiše reference kroz duža objašnjenja u makro-rečniku.


Istorija, filozofija i teorija kulture i umetnosti

U ovom mom izboru nalaze se dve knjige koje se nabavljaju u paketu, jer se obe tiču prekretničkih godina koje su vodile ka moderni i modernom društvu XX veka. „Globalna istorija 19. veka” Jirgena Osterhamela, obimna studija o ključnim dešavanjima u pretprošlom veku, gotovo da može da se svede na tri imena: Marks, Vagner, Niče. Upravo tako se i zove knjiga Helfrid Minkler. Nije slučajno što su ove dve knjige napisali Nemci. Nacija koja je preko svojih genijalnih umova bila kolovođa tranzicije ka modernom društvu, uz sva lutanja i zastranjivanja i milionske žrtve, i danas ima potrebu da preko svojih istoričara, sociologa, filozofa i dr. odgovori zašto se sve to baš tako desilo, a onda i da konačno umiri svoju savest nalazeći neminovnost u ostvarenim uzročno-posledičnim vezama.

Preobražaj sveta. Globalna istorija 19. veka – Jirgen Osterhamel (Akademska knjiga, 2022)

    U ovoj veličanstvenoj Globalnoj istoriji 19. veka Jirgen Osterhamel znalački, dinamično i višeslojno pripoveda o svetu koji se našao na prekretnici. Njegov duboko utemeljen portret te fascinantne epohe nastao je iz bogatog materijala i mnoštva različitih perspektiva. Osterhamel postavlja pitanje o strukturama i obrascima, markira prekretnice i kontinuitete, sličnosti i razlike. Njegovi kulturološki sveobuhvatni, tematski široki prikazi i analize prepliću se pritom u jednu smelu istorijsku panoramu koja ne samo da daleko prevazilazi tradicionalne evrocentrične pristupe, nego ujedno i nudi znatno više od standardnih istoriografskih paradigmi, kao što su industrijalizacija ili kolonijalizam. On pritom tematizuje i razvoj različitih društava zasnovanih na znanju, čovekov odnos prema prirodi, njegovo ophođenje sa bolešću i različitostima, kao i specifičnosti urbanizacije, različite oblike građanskih uređenja, zakonitosti migracija i života u stalnim naseobinama, procese prilagođavanja i pružanja otpora, sekularizaciju i religioznost. Istovremeno, Osterhamel neprestano uspostavlja paralele sa današnjim svetom. Njegova knjiga Preobražaj sveta prevedena je na nekoliko jezika.

Marks, Vagner, Niče. Svet na prekretnici – Helfrid Minkler (Akademska knjiga, 2023)

    Marks, Vagner, Niče – ta tri mislioca duboko su uticala na XIX kao i na XX vek. Kao savremenici odnosili su se različito jedan prema drugom: poštovali su se, izražavali odbojnost ili se međusobno ignorisali, ali su oblikovali vreme enormne naučne raznolikosti i društvene dinamike. Njihovi antagonizmi i protivrečnosti vode nas u srce nemačkog razvoja. Herfrid Minkler prati ta tri fascinantna lika i time evocira čitavu epohu. Prikazuje zaprepašćujuće paralele u životima Marksa i Vagnera: učešće u revoluciji 1848, beg, progon i egzil, mnogi virusi, a onda i stvaranje značajnog dela, obrazovanje brojnog sledbeništva i velika odgovornost za ono što je to sledbeništvo načinilo od njihovih projekata. Niče je nešto mlađi, i predstavlja filozofski događaj koji će poput Marksa oblikovati generacije. Sva trojica su razorila konvencije građanskog sveta, stvorili su nešto novo – što će onda postati drugačija, neočekivana stvarnost. Toliko obećavajući, bogati nemački XIX vek preći će u doba ekstrema, političkih katastrofa. Podsticajna knjiga o tri velika mislioca, o signaturama modernog sveta i ne na poslednjem mestu, o mentalitetu Nemaca.


Beletristika

Kad je u pitanju „lepa književnost”, ove godine prevashodno sam se sveo na „književnost strave”. Naime, već duži niz godina nabavljam knjige iz edicije „Poetika strave” Orfelin izdavaštva. Vođena veštom i stručnom rukom Dejana Ognjanovića ova edicija broji već sad preko 30 izdanja, što zbirki priča, što romana, klasika horor žanra. Na ovogodišnjem sajmu dopunio sam moju biblioteka sa tri zbirke priča: „Žuti znak” Roberta V. Čejmbersa, „Duhovi” M. R. Džejmsa i „Ne gledaj sada” Dafne di Morije. Pored toga, na štandu sa dominantno japanskom literaturom našao sam novu knjigu Edogava Ranpoa, „Zver iz senke; Litica; Uhoda sa tavana”. Tanesi je već objavljivao njegove priče, ali sada pred sobom imamo i jedan njegov roman. Suviše koncizni Japanci stvaraju dela koja su po obimu nedostatna za uobičajenu masivnost knjige od oko dve stotine strana, pa je ovaj kratak roman („Zver iz senke”) dopunjen sa dve priče od istog autora. Konačno, Zapisi u dokolici i Hođoki od Kenka, odnosno Kamo No Čomeija, takođe predstavljaju kratku prozu, ovaj put dva drevna autora, koja je zbog svog obima objedinjena u jednoj knjizi. Oba dela predstavljaju zapise o prirodi i životu u periodu od XII do XIV veka kroz pero ondašnjih budističkih sveštenika.

Žuti znak – Robert V. Čejmbers (Orfelin izdavaštvo, 2022)

    Čejmbers je jedan od pionira u građenju neomitologija u književnosti strave; što će reći, on se nije, poput svojih prethodnika, oslanjao na postojeće mitove, legende i folklor, nego je, po uzoru na njih, uključujući tu i izvesne književne pretke, kreirao, ili bolje reći skicirao sopstvenu mitologiju. Skicirao ju je iz delića, fragmenata, kao svojevrsnu slagalicu strave – ali mudro pazeći da čitaocima pruži samo nekoliko delića slike, nikako sve, pa ni većinu potrebnih za potpunu sliku. Pružio je dovoljno za mistifikaciju, ali nedovoljno za mistiku, a kamoli mitologiju u punom smislu reči. Znao je da će učinak uvek biti veći ako se ostavi dovoljno praznog prostora između tih delića, da na njega projektuju sopstvenu maštu, sopstvene strahove.

Duhovi – M. R. Džejms (Orfelin izdavaštvo, 2023)

    „I svako malo opseda me jedno pitanje: postoje li, ovde-onde, pritajena mesta na kojima neka čudna stvorenja još uvek obitavaju, koja je nekada davno svako mogao videti i obraćati im se dok se kretao za svojim svakodnevnim poslom, dok sada samo u retkim intervalima, u nizu godina, poneko ukrsti svoju putanju sa njima i postane ih svestan.“ M. R. Džejms. Priče u zbirci Duhovi, zajedno sa onima u prethodnoj, Zazviži i ja ću ti doći, svedočanstva su unikatne alhemije rođene iz dokolice, iz hobija pretvorenog u životni poziv, osnažene prirodnim talentom za posmatranje kroz zamračene naočari, za izokretanje pozitivnog u negativno, i pripovedačkim talentom istesanim, gotovo instinktivno, da bude poput najubojitijeg oružja, ekvivalent oštrog sečiva za prebiranje po živcima prvo slušalaca, a zatim, sve do današnjih dana, i čitalaca.

Ne gledaj sada – Dafne di Morije (Orfelin izdavaštvo, 2024)

    Priče strave Dafne di Morije svoj učinak duguju osobenoj vizuri autorke koja je tek u kratkoj prozi u potpunosti razularila sav svoj pripovedački talenat, ali se tu i slobodnije nego u romanima pozabavila kontroverznijim aspektima tematike muško-ženskih odnosa. Kondenzujući svoje zaplete, u pričama im je pristupila s većom otvorenošću za eksperiment; tu je bila i opskurnija i slojevitija i pesimističnija i jezivija nego u romanima. Složeni psihološki portreti u spoju s upečatljivim lokacijama opisanim s istinskim smislom za ambijent i atmosferu grade priče u kojima se literarno i žanrovsko prožimaju neosetno, i gde se Velika Pitanja obrađuju na nepretenciozan, a slojevit način. Pitanja međupolnih i međuljudskih odnosa, ljubavi, seksa i askeze, tela i duše, percepcije i sudbine, života, smrti i zagrobnog, obrađena su na način koji je u jednakoj meri podstičući i zastrašujući, i to kako svojim visceralnim implikacijama tako i kognitivnim konotacijama. One, po prvi put pred našim čitaocima, kao sasvim novu otkrivaju autorku koju smo samo mislili da poznajemo.U svojim najboljim pričama Dafne di Morije otkriva se kao prvorazredan umetnik.

Zapisi u dokolici/Hođoki – Kenko, Kamo No Čomei (L.O.M, 2024)

    Zapisi u dokolici i Hođoki dva su najpoznatija dela japanske književnosti koja su napisali budistički monasi. Kenko (1283-1350) je u mladosti pisao poeziju, a kad se povukao od sveta napisao je knjigu koja ga je proslavila. Tsurezuregusa, odnosno Zapisi u dokolici, nastala je po ugledu na čuveno delo Zapisi pred san dvorske dame Sei Šonagon. U originalu sadrži 243 kratka zapisa o najrazličitijim temama. Kenko piše o nestalnosti života, lepotama prirode, uz mnogobrojne anegdote iz njegovog vremena. Neki zapisi govore o potrebi da se čovek na vreme pripremi za smrt i prosvetli se, što je suština ove neobične knjige. Kamo no Čomei (1153-1216), takođe je bio pesnik pre nego što je sam sebi napravio kolibu i počeo da živi kao pustinjak. Desetak poslednjih godina proveo je u kolibi „od jednog hvata“, što je i naslov njegovog malog ali značajnog dela Hođoki.

Zver iz senke; Litica; Uhoda sa tavana – Edogava Ranpo (Tanesi, 2024)

Protagonista, pisac kriminalističkih romana, naizgled slučajno upoznaje zavodljivu, udatu ženu, koja je pritom njegova velika obožavateljka. Kada mu se poveri, da već izvesno vreme dobija preteća pisma od njenog bivšeg ljubavnika, pisac preuzima ulogu detektiva, i dok uživa u tom izazovu, čini sve da bi je zaštitio.

    U knjizi se, pored kratkog romana „Zver iz senke”, nalaze i dve Edogavine čuvene priče „Uhoda sa tavana” i „Litica”.

Comments

Popular posts from this blog

Chime (2024) – Kiyoshi Kurosawa

Najbolji vestern filmovi

House of Sayuri (2024) & A Strange House (2024)