Snoviđenja XII - Fucking Love Poems
Fucking Love Poems
U zagrljaju pitona
Njegov zagrljaj lomi kičmu,
od čoveka stvara beskičmenjaka,
ali njeno nežno telo odoleva.
Stotine je osakatio i orobio,
sada u mulju životare sledeći ga,
ali ona je i dalje slobodna!
Umesto u zagrljaju ljubavi
ona je u zagrljaju koji vodi u smrt.
Ali ona je jača nego što izgleda!
U svom otporu ona nije sama,
držim je za ruku,
ali ona utrnula od zmijskog stiska to ne oseća.
Bol će da istrpi jer je ulog njena čast,
i oslobodiće se bez ičije pomoći,
jer ona ne robuje nikome!
I dalje je držim za ruku čvrsto,
i povlačim je prema sebi,
ali ne! ona me od sebe odvraća.
I stisak konačno popušta
i on se vraća svome ubogom leglu,
jer njena volja je nesalomiva!
Stojimo oboje na obali slobodni,
dišemo punim plućima,
ali i ona i ja znamo da to nije kraj...
![]() |
Broken Blossoms (1919) - D.W.Griffith |
Zašto?!
Zato što je lepa, ljupka i životna,
Zato što je beskompromisna ali i predusretljiva,
Ali i zato što je plahovita i ćudljiva.
Zato što duboko duboko u njenoj duši
Živi jedan razigrani leptir
![]() |
Vertigo (1958) - Alfred Hitchcock |
Prolećna pesma
Pored tebe je uvek sunčano,
Jer Sunce dolazi sa tobom.
I po jesenjem kišnom danu,
I po zimskoj hladnoći i snežnoj vejavici,
Kao i u noći bez mesečine.
Proleće miriše na tvoj parfem,
Na cveće sa tvoje majice,
A ima ukus pločica od lana i susama
I kriške jabuke iz tvoje ruke.
Proleće pevuši tvojim glasom,
A ćuti tišinom tvojih pokreta.
Proleće je nemirno kao tvoje ruke
I ume da zatreperi kao moja duša ulovljena tvojim pogledom.
Proleće je čežnja za ukusom zmajeve krvi na tvojim usnama,
Želja da se izgubim u tvojoj rasplamsaloj kosi,
A zatim da pronađem spas na tvome vratu.
Proleće je halucinacija da sam tepih koji upija tvoje korake.
Proleće je i tvoja ćudljivost i impulsivnost,
Prećutna ljutnja jer prelazim granice.
Proleće je i to što ne mogu da te ne volim
Bez obzira na nedoumice, komplikacije i ograničenja.
![]() |
Dolls (2002) - Takeshi Kitano |
Kao uragan (Nil Jang)
Spokoj je u tvojim očima
ali njihovo plavetnilo ume da se rasplamsa
i Ti si kao uragan
koji me odnosi tamo gde se emocije hlade.
Ja sam samo sanjar
i Ti si samo san.
I zbog toga želim da te volim
ali sam jednostavno oduvan.
Tvoja pojava je blagotvorna
puna mladalačkog zanosa,
ali na koncu rezultat sam ja-
ošamućen i blago otrovan.
Ja sam samo sanjar
i Ti si samo san.
I zbog toga želim da te volim
![]() |
Wind (1919) - Victor Sjöström |
Šangajski postapokaliptički putopis
Putem Šajkaškog odreda ka Šangaju,
Iz dana u dan utapanje u bermudskom trouglu.
Između rafinerije, toplane i ciganske čerge
Ukrštaju se izmaglica, smog i čemer.
Pustoš vlada kao u postapokaliptičkom svetu,
Očaj kao pred nadolazeću smrtonosnu kometu.
Predeo sumoran od kog je i bog digo ruke,
Pun beznadežnog bola, siromaštva i muke.
Poludivlji psi kidišu na ljude,
Poludivlji ljudi kidišu na pse.
Nervoza i strah licem u lice,
Ljudi i psi ujedaju se nemilice.
Ipak, spas se nalazi u čoveku;
U tebi i tvojoj blizini.
U onom što ti zračiš, a što mene prožima...
Tvoj osmeh je ovde ređi,
Tvoja umiljatost na distanci.
Ali ja ih tražim i pronalazim čak i ovde,
Jer sa njima pustopolja postaju cvetne livade.
Učim da živim na ovaj način (ali nije lako);
Da nesebično pružam ljubav i da ništa ne tražim zauzvrat.
I tek tada bih doživeo potpuno oslobođenje-
Oslobođenje od svog ega, oslobođenje od samog sebe.
![]() |
Red Desert (1964) - Michelangelo Antonioni |
Comments
Post a Comment